E: Pošto se obojica slažemo da ništa ne znamo, nastavljam priču. Sledeći nestvoreni, beskonačni i nepromenljivi element Svemirskog bića je materija.
A: Stani, moram te odmah prekinuti. Kako možeš materjiu okarakterisati kao nepromenljivu, kada su nam svima pred očima njene neprekidne promene. Pa baš to je osnovna karakteristika Svemira, da svi oblici materije koje zapažamo su u neprekidnoj izgradnji i raspadanju. Stvaraju se i nestaju čitavi zvezdani sistemi, a da i ne govorim o neverovatnom mnoštvu svakakvih promena ovde na Zemlji, u živom i neživom svetu. Gde ti tu vidiš da je materija nepromenljiva?
E: Sve polako, ne žuri sa kritikom pre nego što si me saslušao. Promene o kojima govoriš svakako postoje, nisam ni slep ni toliko glup da ih ne vidim. Ali razmisli o čemu se tu radi? Da li se menja materija, ili samo oblici izgrađeni od nje? Da li se truljenjem leša ili sagorevanjem drveta menjaju oni osnovni elementi materije od kojih je bio izgrađen živi organizam ili drvo? To nije nekakva moja originalna ideja, nju je izrekao još antički filozof Demokrit, da ti osnovni elementi ostaju nepromenljivi.
A: Pa, sada već bolje shvatam šta si hteo reći, a čuo sam i za Demokritov atom, kao najsitniju česticu od koje su izgrađena sva vidljiva tela. Znači li to da i ti smatraš da je atom najsitniji sastavni deo materije?
E: Zavisi od toga koji se smisao pripiše tom pojmu. Ako misliš na ono što se danas u fizici naziva atomom, onda svakako ne, pošto je taj atom složen iz još sitnijih delića. A ako misliš na atom u smislu koji je tom pojmu davao Demokrit, onda sam blizu toga. Samo sam ja pretpostavio, a posle toga i dokazao, da postoje tri različite osnovne čestice materije od kojih je izgrađen materijalni Svemir.
A: Taj broj tri mi asocira na Sveto trojstvo, Oca, Sina, i Svetog duha. A zašto baš tri čestice?
E: To se ne može objaniti na brzinu, postepeno ćemo izložiti i to pitanje. Što se tiče Svetog trojstva, ne znam da li si se šalio, ali i u nauci, a još više u raznim religioznim i mističnim sistemima može se naći uporište za slične ideje. I sam veliki Tesla smatrao je da su možda duhovna i električna energija jedno isto.
A: Misliš li i ti tako?
E: Već sam ti rekao da su to za mene preteška i nerešiva pitanja. Ja pričam o čisto materijalnom, i te tri čestice su osnovne čestice materije. Da li one imaju neke veze sa duhovnim svetom, u to pitanje ne diram. Duh nema materijalna svojstva, ništa što ima veze sa njim ne može se meriti i dokazivati jednačinama.Niti sam to našao kod drugih, niti sam i ja lično ikada video neku mogućnost da se o problemima duhovnog života postavi egzaktna teorija. To uvek ostaje u domenu religije i vere, a čovek koji razmišlja svoju veru bira sam, i u tom izboru obično veću ulogu igra srce nego razum. Nego, da opet ne odlutam na suprotnu stranu od postavljenog cilja, reći ću ti zašto sam morao izmeniti Demokritovu ideju o jednoj osnovnoj čestici od koje je izgrađena materija, do koje je on došao, kako bi rekao Šerlok Holms, čistom dedukcijom. Jednostavno je zaključio da se makroskopsko telo ne može usitnjavati do u beskonačnost, da se mora doći do najsitnijeg delića koji se više ne može deliti na manje delove. Ako se usvoji takva ideja, ostaje nerešeno pitanje zbog čega se ti atomi međusobno spajaju u toliko mnoštvo najraznovrsnijih oblika, od najprostijih atoma i molekula, do najsloženijih živih organizama. Rešavajući taj problem, nauka je došla do pojma „sile", a to je u osnovi iskustveno saznanje, jer se videlo da se razni materijali mogu međusobno zalepiti u nove oblike različite čvrstine, a za razbijanje slepljenih delova treba upotrebiti silu različite jačine. Vremenom su, opet na bazi iskustva, otkrivane sve nove i nove sile, kao električno privlačenje i odbijanje, magnetsko privlačenje i odbijanje, privlačna sila Zemlje, i tako dalje.